Bijeli zid ... zuta tocka,

velicina nebitna.

Sve je kako treba,

smisleno bas kako si zamislila.

Kao da osmjeh nesto strano je,

dio lica tvoga rijedak trenutak.

Tmurno,

vrijeme sto vedri te.

Uvlaci nemir u svoje odaje,

zuta soba bijelu kutu oblaci.

Mala sitna kao da je bitna,

tocka pred bijeli zid izvodi me.

Prljavi pijesak postelju puni

sarenim zrncima sjene odoljevaju.

Dozrelo jutro pomoc u suncu trazi

mjesec zaljubljeni tjera medju oblake.

Guras me pod jastuk, zrak oduzimas

sapuces ... volim te jos.

Sladunjavi dim toplinu donosi

tragovi proslosti pod prstima raspeti.

Bujica rijeci podne rastace

zeleni tepih u betonu nestaje.

Osjecas li to, idilu sto prolazi

sapuces ... volim te jos.

Podivljalo nebo oluji snagu daje

kisne kapi u strahu srce kradu.

Podno mrtvaceva hrasta

mjesto suza tijelo zemlji dajes.

Volim te ... jos.

... znam da kisa pada

da je to boja jeseni.

Treba ti sunca

gladna si ljubavi.

Znam da se prokleto lose osjecas

da mrzis cijeli svjet zbog toga.

Opet iznad nas se skupljaju tmurni oblaci

divljaju

u zanosnom ludjackom plesu

 spustaju kisne kapi na tvoju meku kozu.

... znam da dolaze bitke

 gubiti ces ratove

boriti se iznova.

Nebrojeno puta pasti

i da te nece to uznemiriti.

Znam da krvaris

umires

dan za danom nestajes.

U trenu iznova ustajes

bez glave u borbu uljeces

još jednom poginuti.

... znam da ti sve to ima smisla

 jutro krvavo docekati.

Dva tijela dusom i tijelom isprepletena

zori prinosis.

Znam da bi to htjela.

Setao sam po rubu tvoga sjecanja
ugledao uprizorenu misao o nama
Zaskocila si me kad sam se najmanje nadao
paznja popustila jer si lijepo govorila
Ukrala san i pobjegla.

Je li to ono sto si trazila
... u san misao vratila.

Da li da te onda zovem voljena
ili si samo od mog srca
... posvojena.

Zar u meni nalazis krivca za poraz
sto ranu bolnu stvara
Um i tijelo prozdire
Ti ili ja ... svejedno.

 Dvoje bezumnika
... svoje razloge trazi
Zasto je svako na svojoj strani.

Papirnati snovi,
postelja od zada,
svijet u izmaglici rodjen.
Gruba rijec,
pogled pun suza,
ljubav pateticno naricaljku slaze.

 Da li bi htjela,
gospodjice divna,
kapljicu snova na dlan.

 Koraci tihi,
daljina povrh svega,
sapatom nestajes.
Zlatni kavez,
srcu ni traga,
bajka iz raja izbacena.

 Gospodjice divna,
da li bi htjela,
povjetarac mirisni da te budi.

 Crni kosac,
dan onaj,
klececi milost daje.
Pelerina tamna,
hladna jama,
noc bez zvijezda.

 Jednu suzu,
gospodjice divna,
da li bi htjela.

They say we never landed on the moon
There's no wind there, they assume
I guess conspiracies are nothing new,
But I'm sure I've been there with you.

And I don't believe that in space
The only life is here on earth
How could we be the only race
That loves and hates 'til death from birth?

But I do believe in love,
Though I should never rely on love
Nothing else excites me,
But loving you.

Is it true a politician's heart
Can rust away and fall apart?
I guess it must be hard,
It must be hard,
To know what's good
and to know what's easy

You might think it's strange,
For all my wild ideas,
But I do not believe that change,
Can ever happen without tears.

But I do believe in love,
Though I should never rely on love
Nothing else excites me,
But loving you

from album „Piece by Piece“ Katie Melua

Ne mogu si pomoci ali skoro nisam toliko

uzivao u glazbi kao sada!

Kada svi govore,

kada znaju rijeci na usne tek nadosle.

Poznaju bolje nego sam sebe,

zamisljeno pored tebe prolaze.

Sliku izvrcu,

smisao poput sjene niz oluke nestaje.

A ljubav,

usput zagubljena.

Ni miris kose a tek koza meka,

ne doziva kao nekada.

Tmina poput plime nadolazi,

crno pod nokte se zavlaci.

Jos jednom do zraka doci,

trenutak ili dva kraju ledja okrenuti.

Znaju a ne govore,

usne cudnih pokreta zure u tebe.

Trazis a nestaje,

svijet u suzu zaronio.

Pogled otupljen,

sanjalice od zivota zaboravljene.